Zbog uslova u koja pišem ovaj tekst možda neće biti savršen,ali da ti iskreno kažem apsolutno me boli dupe zbog toga.
Sve je počelo pre par dana,kada sam počela da radim na novom radnom mestu. Mestu gde i nisam želela da radim,ali sam prihvatila posao samo da ne bi ispalo da sam ja jedna od onih žena koje jednostavno vole da sede kući i hvataju zjale po ceo dan. Elem,zašto mi se posao ne dopada je druga priča. Ovo je priča o tome kako želim da odem kući i vidim svoje dete prvi put ove nedelje,a danas je subota. Imala sam plan da odem do maksija i kupim prašak za veš,da dodjem kući i poigra se sa detetom,da mu operem kosu i uspavam ga,da sebi udarim glanc i odem sa mužem u Green,naručim zaječaraca i uživam u lepom društvu mojih prijatelja. Povodom dočeka pravoslavne Nove Godine.
Ovo je priča jako kratka. U stvari trebala bi biti.
Naime,ja sam zakasnila na autobus u 16h. Zbog budjavog posla. A onda sam čekala sledeći koji nikada nije došao jer je red vožnje promenjen. Tu sam se smrzavala sat vremena. Onda sam zapucala na ogosloviju gde mi je slučajno pobegao autobus koji sam tu čekala od 17-18 h. A onda sam se vratila opet da čekam autobus u 18 i 30. Mojoj frustraciji nema kraja eto moje priče. Šta će dalje biti,samo Bog zna.
Sada sam u lasti i ćao.
Sve je počelo pre par dana,kada sam počela da radim na novom radnom mestu. Mestu gde i nisam želela da radim,ali sam prihvatila posao samo da ne bi ispalo da sam ja jedna od onih žena koje jednostavno vole da sede kući i hvataju zjale po ceo dan. Elem,zašto mi se posao ne dopada je druga priča. Ovo je priča o tome kako želim da odem kući i vidim svoje dete prvi put ove nedelje,a danas je subota. Imala sam plan da odem do maksija i kupim prašak za veš,da dodjem kući i poigra se sa detetom,da mu operem kosu i uspavam ga,da sebi udarim glanc i odem sa mužem u Green,naručim zaječaraca i uživam u lepom društvu mojih prijatelja. Povodom dočeka pravoslavne Nove Godine.
Ovo je priča jako kratka. U stvari trebala bi biti.
Naime,ja sam zakasnila na autobus u 16h. Zbog budjavog posla. A onda sam čekala sledeći koji nikada nije došao jer je red vožnje promenjen. Tu sam se smrzavala sat vremena. Onda sam zapucala na ogosloviju gde mi je slučajno pobegao autobus koji sam tu čekala od 17-18 h. A onda sam se vratila opet da čekam autobus u 18 i 30. Mojoj frustraciji nema kraja eto moje priče. Šta će dalje biti,samo Bog zna.
Sada sam u lasti i ćao.
Нема коментара:
Постави коментар