I kad si nestao,pojavio se slon,i seo na moje grudi.I neće da ode.Gde god odem i šta god radim tu je slon,visi negde između sna i jave,ali da znaš,izuzetno je stvaran,jako je težak.Odmah da si došao i uzeo ovog slona,i onda oboje da se nosite u tri lepe pizde materine.Ni ti ni on meni ne trebate i nikad niste ni trebali.I ko vas je uopšte i zvao!?
Upao si ovde bez pozdrava,bez najave.Džagnuo nešto uspavano.Probudio zver.I onda nestao.Ostavio mene da se rvem sa zverima.Sa nemanima za koje sam mislila da su umrle,da ih nema, i nikada neće biti.Baš si kurčevit,pravi dasa,jebote,izvini frajeru,nisam te prepoznala!Ja ću sa mojim zverima i da izadjem na kraj,možda sutra,a možda za godinu dana.A ti lepo da uzmeš ovog slona,jer mi ne treba,težak je noću kad želim da zaspim,težak je i ujutru kad otvorim oči.Težak je i kad živim ovaj dosadan život i prolazim kroz svoj dosadan dan.
I kao da je juče bilo.I svaki dan kao da je juče bilo.A šta je to pa i bilo?Znaš li?Jesi li shvatio?A seronjo?To je bilo prepoznavanje duša,idiote.Prepoznavanje duša iz nekog od prošlih zivota.Možda ti to i ne možeš da shvatiš.A možda ti je teško da poveruješ u to.Nije ni bitno.Moja duša je prepoznala tvoju.Samo što se ja nisam uplašila.A ti si se usrao,ptičice.I samo si odlepršao.Ali ako se zapitaš nekad zašto na mene misliš,i zašto ne zaboravljaš,eto ti odgovor.I nikad nećeš.Uvek će nešto da te podeti na mene,uvek će biti nekih random misli dok radiš neke random stvari.I sutra,i za godinu dana.Znam to,jer osetim.Kilometri su ništa!
Nisam imala velike planove sa tobom.Samo sam htela vreme da stane na kratko,i da malo tonemo.Da se provozamo na nekim novoprobudjenim željama.Da stavmo pauzu i mute na sve oko nas,na kratko.I posle da uskočimo nazad u naše kolotečine.Ali,ja sam se zajebala,a ti nisi.Izvukao si se.
Upao si ovde bez pozdrava,bez najave.Džagnuo nešto uspavano.Probudio zver.I onda nestao.Ostavio mene da se rvem sa zverima.Sa nemanima za koje sam mislila da su umrle,da ih nema, i nikada neće biti.Baš si kurčevit,pravi dasa,jebote,izvini frajeru,nisam te prepoznala!Ja ću sa mojim zverima i da izadjem na kraj,možda sutra,a možda za godinu dana.A ti lepo da uzmeš ovog slona,jer mi ne treba,težak je noću kad želim da zaspim,težak je i ujutru kad otvorim oči.Težak je i kad živim ovaj dosadan život i prolazim kroz svoj dosadan dan.
I kao da je juče bilo.I svaki dan kao da je juče bilo.A šta je to pa i bilo?Znaš li?Jesi li shvatio?A seronjo?To je bilo prepoznavanje duša,idiote.Prepoznavanje duša iz nekog od prošlih zivota.Možda ti to i ne možeš da shvatiš.A možda ti je teško da poveruješ u to.Nije ni bitno.Moja duša je prepoznala tvoju.Samo što se ja nisam uplašila.A ti si se usrao,ptičice.I samo si odlepršao.Ali ako se zapitaš nekad zašto na mene misliš,i zašto ne zaboravljaš,eto ti odgovor.I nikad nećeš.Uvek će nešto da te podeti na mene,uvek će biti nekih random misli dok radiš neke random stvari.I sutra,i za godinu dana.Znam to,jer osetim.Kilometri su ništa!
Nisam imala velike planove sa tobom.Samo sam htela vreme da stane na kratko,i da malo tonemo.Da se provozamo na nekim novoprobudjenim željama.Da stavmo pauzu i mute na sve oko nas,na kratko.I posle da uskočimo nazad u naše kolotečine.Ali,ja sam se zajebala,a ti nisi.Izvukao si se.
Нема коментара:
Постави коментар