Postoji neki budjavi osećaj koji me pritiska.I naravno Sandra odmah otvara stranu svog zapostavljenog bloga i kucka...nekako izbacim te buđave osećaje...Nekad mislim da baš umem da se nosim sa teskim situacijama,osvrnem se i kažem sebi: "Bravo,Sandra." Volela bih da sam uvek tako jaka,ali nisam.Nekad i ja se bojim,nekad i meni zafali kuraž.Nalazim ga u sebi,sakriven u ćošku,ali iskopam ga iz budžaka ja lako.
Motivacija je takodje bitna stvar,kada je nemam ja je tražim na YouTube-u,mom blogu,ili opet iskopam iz sebe same.Postoje razna blaga koja leže u nama,a mi samo moramo otkriti pravi način da ih iskopamo.A mora da se kopa,da se traži i kada naletimo na rudnik postajemo bogati...
Sreća je nekad prevrtljiva kučka.Ne kaže se za džabe "dabogda imao pa nemao".Kada osetimo lep život,i onda se slika naglo promeni na gore,teško to podnosimo...ali ja verujem da ništa to nije badava.Život nas tada uči da se više trudimo,budemo bolji,uporniji,produktiviji.Problemi i rešavanje istih nas čeliči.Najlakše je dići ruke.Pitajte mene ja najbolje to znam.Kad god mi je nešto zadavalo teškoće ja sam odustajala.Ali!!!!!Naučila sam iz svojih grešaka.Sada se dosta više trudim.Nekad lupim glavom o zid,a nekad se zid sam skloni pod naletom volje.
I evo nema više buđavog osećaja,par redova i par pesama i opet sam ona stara.
Nije da je bitno ali slušam Cory Monteith-solo pesme iz serije Glee. Pitam se kako će se nastaviti peta sezona bez njega.Nisam nikad previše volela njegov lik,ali odbijam da pratim novu sezonu.Malo budalasto od mene,ali već par meseci ne mogu da verujem da će nastaviti seriju bez njega.A sa druge strane zašto i ne bi?!Umro čovek pa šta...život ide dalje...ali kod mene nije tako. Kada pratim neku seriju opčinjavaju me likovi,a sada nema Fina...Šta je Rachel bez njega?Verujem da će serija biti jednako dobra,ali i dalje odbijam da gledam...Jok ja!
P.S.Znam da sam šašava... :)
Motivacija je takodje bitna stvar,kada je nemam ja je tražim na YouTube-u,mom blogu,ili opet iskopam iz sebe same.Postoje razna blaga koja leže u nama,a mi samo moramo otkriti pravi način da ih iskopamo.A mora da se kopa,da se traži i kada naletimo na rudnik postajemo bogati...
Sreća je nekad prevrtljiva kučka.Ne kaže se za džabe "dabogda imao pa nemao".Kada osetimo lep život,i onda se slika naglo promeni na gore,teško to podnosimo...ali ja verujem da ništa to nije badava.Život nas tada uči da se više trudimo,budemo bolji,uporniji,produktiviji.Problemi i rešavanje istih nas čeliči.Najlakše je dići ruke.Pitajte mene ja najbolje to znam.Kad god mi je nešto zadavalo teškoće ja sam odustajala.Ali!!!!!Naučila sam iz svojih grešaka.Sada se dosta više trudim.Nekad lupim glavom o zid,a nekad se zid sam skloni pod naletom volje.
I evo nema više buđavog osećaja,par redova i par pesama i opet sam ona stara.
Nije da je bitno ali slušam Cory Monteith-solo pesme iz serije Glee. Pitam se kako će se nastaviti peta sezona bez njega.Nisam nikad previše volela njegov lik,ali odbijam da pratim novu sezonu.Malo budalasto od mene,ali već par meseci ne mogu da verujem da će nastaviti seriju bez njega.A sa druge strane zašto i ne bi?!Umro čovek pa šta...život ide dalje...ali kod mene nije tako. Kada pratim neku seriju opčinjavaju me likovi,a sada nema Fina...Šta je Rachel bez njega?Verujem da će serija biti jednako dobra,ali i dalje odbijam da gledam...Jok ja!
P.S.Znam da sam šašava... :)
Нема коментара:
Постави коментар