среда, 31. децембар 2014.

Daleko si (priče Jovanove, 2. deo)

   
  Čeznem da ti kažem reč-dve,a ne mogu,nisi tu.Čeznem da te dodirnem i gledam te u oči.Moja čežnja ubi me,znaš li,mala?!Moja nisi ni bila,a već mi nedostaje tvoje laprdanje na sve i svašta...
        Noću ne mogu da spavam,razmišljam šta bih sve sa tobom.Zamišljam razne "scene",a svaka se tiče našeg prvog poljupca.Budiš u meni neku finu toplotu,oslobađaš me,topiš.Još da si moja ko što nisi...
         Maštam,mala,kao tinejdžer,smejem se sam u sobi.Imaš neku čar,ne znam koja je,ali ni ti ne znaš,nisi je ni svesna.Neka nevidljiva sila ka tebi me vuče.Tera me da maštam o tebi,tvom telu,tvom šaputanju.Ti odlično znaš koju moć imaš nada mnom,koristiš situaciju kada sam ranjiv.
        Verovatno se smeješ u sebi,ti mali vraže!Ne znaš ti kako je želeti nešto što ne možeš da imaš.Nikad ti nisi bila na mom mestu,zato ti je sve komično.Ti se smeješ,a ja mislim na taj tvoj veseli kez i taj plamičak u očima koji se budi kada se smeškaš.Sav izgoreh,mala,za tobom.

Нема коментара:

Постави коментар