Znaš li onaj predivan osećaj koji te golica kada si srecan,potpun,ispunjen?Nije život savršen,ali je mali trenutak apsolutnog spokoja dovoljan da osetiš taj osećaj buđenja sreće tu negde oko pluća...Letnja kiša je jedan takav trenutak...iznenadni,osvežavajući pljusak...prosto me mami da skakutam ulicom i počnem da igram i smejem se...ali se plašim da bi me ubrzo zatvorili u neku ustanovu,pa se zadovoljavam samo nemom šetnjom,a misao đuskanja ostaje da visi u mojim mislima...munja,grmljavina...pa udar groma,kao da se nebo cepa na dva dela....osvežavajući miris kiše u ustima i usne koje se smeše... Prelepo...
Pokušaj ponekad zaista da čuješ svoju omiljenu pesmu...ne samo da je slušaš,već pokušaj da je osećaš,ritam,melodiju,oseti njene reči.Šta ti poručuju?Na primer,ja lično volim motivacione pesme,one koje podižu raspoloženje,bude nadu... Pesma koju trenutno slušam govori o tome kako je život kratak i da treba da "pojurimo sunce" i život ispunimo malim stvarima koje volimo...Ovakve pesme mi uvek podignu raspoloženje.
One sitne istine koje izgovorimo,a nismo baš i morali.Malkice neprijatne činjenice koje je bolje zadržati za sebe,a mi ih ipak podelimo sa nekom bliskom osobom...Posle kada ostanemo sami sa sobom,lupamo glavu,i nikako da shvatimo zbog čega smo to morali da izgovorimo na glas...Te luckaste blamaže posle su izvor smeha,sa razlogom... :D
Moji imaju kuče koje se plaši svoje sopstvene senke,ime je dobio po jednom političaru,moram naglasiti da smo ga imenovali pre nego što nam je veterinar rekao da našem psu trebaju tablete da bi prestao da se plaši svih muškaraca.Mislim da je bio tučen kao štene od strane prošlog gazde.Sirotan...Elem,naš dragi Boris je toliko srećan kada ugleda moju mamu,da se bukvalno upiški od sreće.Ukoliko se to i tvojoj kuci dešava,ohrabri me,molim te,reci mi da to nije redak slučaj...Da se vratim na temu,taj ker je toliko blentavo stvorenje,da prosto ne možeš,a da se ne nasmeješ kada pomisliš na njega.
Dok hodam sama sa slušalicama u ušima,moje ideje se roje,i ne samo ideje već i ciljevi,prečice do njih i realizacija istih...Kako sakriti radost pošto ugledate svetlost na kraju tunela?!Kada vidim da se klupko odmotava to vedri moju prognozu,biće sunca umesto kiše,mada ja volim kišu,ne znam zbog čega sam se tako izrazila,ali znaš na šta sam mislila...
Nije bitno materijalno bogatstvo,već ono što nosimo u sebi.Kada osećam ravnotežu i kada sam smirenog uma,uvek sagledavam stvari iz vedrog ugla,naravno imam i ja loše dane,ali to nije današnja tema,pa ću je zaobići. :D Kada sam srećna i ispunjena ja se smeškam...sasvim prirodna reakcija koja objašnjava sama sebe.
Da zaključim:hajde da svi uzivamo u malim stvarima i češće da se smešimo.Hajde da živimo danas i sada,jer današnji dan dešava se samo jednom,nema reprize,učinimo ga dovoljno zanimljivim da bi ostao memorisan u našem sećanju...
Ljubi vas i pozdravlja vaša Šoljica i želim vam lep i nasmejan dan/noć... :*
Pokušaj ponekad zaista da čuješ svoju omiljenu pesmu...ne samo da je slušaš,već pokušaj da je osećaš,ritam,melodiju,oseti njene reči.Šta ti poručuju?Na primer,ja lično volim motivacione pesme,one koje podižu raspoloženje,bude nadu... Pesma koju trenutno slušam govori o tome kako je život kratak i da treba da "pojurimo sunce" i život ispunimo malim stvarima koje volimo...Ovakve pesme mi uvek podignu raspoloženje.
One sitne istine koje izgovorimo,a nismo baš i morali.Malkice neprijatne činjenice koje je bolje zadržati za sebe,a mi ih ipak podelimo sa nekom bliskom osobom...Posle kada ostanemo sami sa sobom,lupamo glavu,i nikako da shvatimo zbog čega smo to morali da izgovorimo na glas...Te luckaste blamaže posle su izvor smeha,sa razlogom... :D
Moji imaju kuče koje se plaši svoje sopstvene senke,ime je dobio po jednom političaru,moram naglasiti da smo ga imenovali pre nego što nam je veterinar rekao da našem psu trebaju tablete da bi prestao da se plaši svih muškaraca.Mislim da je bio tučen kao štene od strane prošlog gazde.Sirotan...Elem,naš dragi Boris je toliko srećan kada ugleda moju mamu,da se bukvalno upiški od sreće.Ukoliko se to i tvojoj kuci dešava,ohrabri me,molim te,reci mi da to nije redak slučaj...Da se vratim na temu,taj ker je toliko blentavo stvorenje,da prosto ne možeš,a da se ne nasmeješ kada pomisliš na njega.
Dok hodam sama sa slušalicama u ušima,moje ideje se roje,i ne samo ideje već i ciljevi,prečice do njih i realizacija istih...Kako sakriti radost pošto ugledate svetlost na kraju tunela?!Kada vidim da se klupko odmotava to vedri moju prognozu,biće sunca umesto kiše,mada ja volim kišu,ne znam zbog čega sam se tako izrazila,ali znaš na šta sam mislila...
Nije bitno materijalno bogatstvo,već ono što nosimo u sebi.Kada osećam ravnotežu i kada sam smirenog uma,uvek sagledavam stvari iz vedrog ugla,naravno imam i ja loše dane,ali to nije današnja tema,pa ću je zaobići. :D Kada sam srećna i ispunjena ja se smeškam...sasvim prirodna reakcija koja objašnjava sama sebe.
Da zaključim:hajde da svi uzivamo u malim stvarima i češće da se smešimo.Hajde da živimo danas i sada,jer današnji dan dešava se samo jednom,nema reprize,učinimo ga dovoljno zanimljivim da bi ostao memorisan u našem sećanju...
Ljubi vas i pozdravlja vaša Šoljica i želim vam lep i nasmejan dan/noć... :*
Нема коментара:
Постави коментар